Draga Jevtović
- Diplomirani školski psiholog (diplomirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1984. godine)
- Zaposlena u Osnovnoj školi "Stevica Jovanović" u Pančevu od 1988. godine
- Ispit za licencu položila 1990. godine
- Aktivni član pet školskih timova: Tim za zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja; Tim za vrednovanje i samovrednovanje rada škole; Tim za inkluzivno obrazovanje; Tim za razvoj školskog programa; Tim za razvojno planiranje; Tim za profesionalni razvoj
- Pohađala obuke: Građansko vaspitanje u prvom ciklusu osnovnog obrazovanja; Učionica dobre volje; Kako možemo zajedno; Ocenjivanje u osnovnoj školi; Pet koraka do izbora srednje škole; Autizam u nastavi; Razvoj usluge lični pratilac; Govorno-jezički i poremećeji čitanja i pisanja; Škola po meri svakog deteta; Nasilje u školi: intervencija u službi prevencije; Akciona istraživanja u obrazovno-vaspitnom procesu; Inkluzivno obrazovanje; Nastavnik kao kreator klime u odeljenju; ADD/ADHD - Deficit pažnje i hiperaktivnost kod dece; Nove tehnologije u obrazovanju (British Council); Iskoristi čas; Praksa i propisi; Besplatna virtuelna učionica; Razvoj socijalnih veština u školi; Obuka za plan i program nastave i učenja u prvom razredu osnovnog obrazovanja i vaspitanja; Projektna nastava; Upravljanje i organizacija vremena-osnov za uspešan rad zaposlenih i ustanove
- Angažovana kao profesor psihologije i stručni saradnik u Ekonomsko-menadžerskoj školi u Pančevu
Friendship by Slidely Photo Gallery
Često se pitam
Promiču likovi i imena skoro trideset generacija učenika. Svakako da se ponosimo onima koji su bili uporni, odvažni, prodorni, vredni i savesni đaci i o kojima povremeno stigne glas o njihovoj uspešnoj karijeri i stečenim priznanjima...Ali, kakvo zadovoljstvo budi u nama pomisao i vera da su uz njih stasale i hiljade drugih samopouzdanih, plemenitih, angažovanih, koji su pronašli sebe u profesiji, osnovali porodicu i postali dobri roditelji.
Često se pitam: ko je od koga više naučio, ko je kome više značio – mi deci ili deca nama? Odrasli su skloni da kažu da je detinjstvo najlepše doba života. Mi, koji ceo svoj radni vek provedemo u školi, imamo to zadovoljstvo da podučavajući i vaspitavajući stalno i iznova proživljavamo svoje detinjstvo. Deca uče od nas, trudimo se da im budemo primer za ceo život, ali u tome ne možemo biti uspešni ako nismo spremni da naučene teorije i metode nadograđujemo i proveravamo saznanjima stečenim u svakodnevnom iskustvu sa decom. Iz knjiga se nauči mnogo, ali, ako otvorenog uma i srca vidimo, čujemo i razumemo, od dece ćemo naučiti i više.
Posle nešto više od četvrt veka rada u školi na momenat se učini da se mnogo toga korisnog uradilo, a onda se kao senka prikrade sumnja: da li su te godine bile dovoljne da se završi sve ono što se želelo, moralo ili bilo plod čiste inspiracije. Ipak verujem: ima vremena da se i dalje uči, istražuje i kreira i u tome nalazi smisao i izvor zadovoljstva. Lik zadovoljnog prosvetnog radnika najbolji je model detetu koje stasava i traži svoj put.
( 50 godina Osnovne škole „Stevica Jovanović“ Pančevo – monografija, Prilog 1. Sećanja: Draga Jevtović, školski psiholog;
Istorijski arhiv, Pančevo 2015.)
Često se pitam: ko je od koga više naučio, ko je kome više značio – mi deci ili deca nama? Odrasli su skloni da kažu da je detinjstvo najlepše doba života. Mi, koji ceo svoj radni vek provedemo u školi, imamo to zadovoljstvo da podučavajući i vaspitavajući stalno i iznova proživljavamo svoje detinjstvo. Deca uče od nas, trudimo se da im budemo primer za ceo život, ali u tome ne možemo biti uspešni ako nismo spremni da naučene teorije i metode nadograđujemo i proveravamo saznanjima stečenim u svakodnevnom iskustvu sa decom. Iz knjiga se nauči mnogo, ali, ako otvorenog uma i srca vidimo, čujemo i razumemo, od dece ćemo naučiti i više.
Posle nešto više od četvrt veka rada u školi na momenat se učini da se mnogo toga korisnog uradilo, a onda se kao senka prikrade sumnja: da li su te godine bile dovoljne da se završi sve ono što se želelo, moralo ili bilo plod čiste inspiracije. Ipak verujem: ima vremena da se i dalje uči, istražuje i kreira i u tome nalazi smisao i izvor zadovoljstva. Lik zadovoljnog prosvetnog radnika najbolji je model detetu koje stasava i traži svoj put.
( 50 godina Osnovne škole „Stevica Jovanović“ Pančevo – monografija, Prilog 1. Sećanja: Draga Jevtović, školski psiholog;
Istorijski arhiv, Pančevo 2015.)